BILO IH JE TROJE KOJI SU “ČUVALI “STRAŽU…

pod krizemPočasna Straža ima svoj početak na Golgoti, svoj temelj u rani Presvetog Srca Isusova, svoje uzore u prvim «počasnim stražama» koje su okružile osamljeni Križ na Kalvariji, kad je Srce Isusovo bilo probodeno kopljem.

Počasnu stražu je činila Presveta Djevica, sv. Ivan i sv. Marija Magdalena

      Bl. Maria de Jesús D-Martiny

Bilo ih je, dakle, troje koji su „čuvali“ Stražu i razmatrali otajstvo otvorenog Srca za spasenje čovječanstva. I počevši od tog trenutka, jedinstvenog u povijesti, Duh Sveti  je pobuđivao u Crkvi tisuće i tisuće duša okrenutih prema Onome koga su proboli, kako bi Mu iskazivali čast, ljubav i zadovoljštinu za ono što je učinio za nas.

Tako je na poticaj jedne ponizne redovnice iz Družbe pohoda Marijina u mjestu Bourgen Bresse (France) godine 1863. rođena Počasna straža Presvetog Srca. Zamisao ne bi nikada zaživjela  zbog mnogih strašnih prepreka da u tome nije aktivno i mudro sudjelovala Marija Deluil-Martiny, koja nije postala prvom vatrenom članicom nego vatrenom laikinjom-apostolom i glavnom promicateljicom Počasne straže.

Straža bogoubojica sipala je ironijom i bogohuljenjem. Isusa su razapeli, „i sjedeći ondje, čuvahu ga“ (Mt 27,36).

U neposrednoj blizini raspetog Isusa bdjela je jedna druga straža; prostrta ničice u klanjanju, u suzama i ljubavi; postojana u vjernosti, odanosti i žrtvi: bila je Magdalena koja mnogo ljubljaše; bio je Ivan, ljubljeni učenik; bila je Marija, Isusova majka.

Tko može opisati utjehu koju je Isus primio od te prve hrabre  Počasne straže tijekom tri sata svog raspeća?

Magdalena je svoje miomirise i suze položila pod Isusove noge. Isus joj je dao svoju predragocjenu Krv, od jučerašnje grešnice učinio je podnožje svog oltara i postolje svog prijestolja; jer Pilat je napisao: Raspeti je bio KRALJ! REX IUDAEORUM.   (Mt 26,37)

Ivan, jedini od dvanaestorice, hrabro je slijedio svog Učitelja, a Isus mu  je povjerio svoju majku i pridružio ga toj prvoj svečanoj Misi Kalvarije koju je On, vječni Svećenik, slavio na slavu svog Oca i za spasenje svijeta, uz prisutnost Djevice, svoje suradnice u djelu otkupljenja. To je razlog zbog kojeg su Ivan i Marija stajali s obje strane žrtvenog oltara.

Bezgrješnoj Djevici bio je povjeren naraštaj duša, jer je pristala da Isus svoj život žrtvuje za nas: u osobi Ivana Ona je postala našom Majkom! Marija nas je posinila pod drvetom boli.  Ali najviša nagrada prvoj Počasnoj straži na Kalvariji bila je prisustvo otvaranju Isusovog Srca. Prvi su razmatrali to Srce prepuno nježnosti, kopljem probodeno,  i prinijeli su Mu prvine pobožnosti koje danas ispovijedaju Njegovi ponizni tješitelji.    Marija, Ivan i Magdalena su dakle prvi i u isto vrijeme savršeni znak Počasne straže.

Ovo je POLAZIŠTE  Počasne straže: ona počinje na Kalvariji. I nakon dvije tisuće godina Počasna straža nastavlja veliko i sveto bdijenje troje Isusovih tješitelja da bi ga bez prekida nastavila sve do kraja vremena.  Ona trajnima i neprekidnima  čini  svjedočanstva zahvalnosti, ljubavi i odanosti koja se posvuda prinose

Srcu Isusovu, te im na osobiti način daje  poseban karakter zadovoljštine koju zahtijevaju nezahvalnost i današnji grijesi.

Što se tiče RAZLOGA njezinog POSTOJANJA, tko ga nije primijetio? Svijet ide u propast…,izraz je koji svaki dan slušamo, stvarnost koju dodirujemo rukom u našem okruženju: u obitelji, školi, na poslu. Moralne ruševine su posvuda. Ali tko  će spasiti čovjeka od njegovih neizlječivih rana? Ranjeno Isusovo Srce! „Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna–radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše“ (Iz 53,5).