slava, ljubav zadovoljstinaCILJ Počasne straže je  odgovoriti na ove tri velike boli Srca Isusova kroz trajnu pobožnost iskazivanja utjehe, zadovoljštine i ljubavi, sažeto kroz:

          • Sat straže
          • Predragocjeno Prikazanje,
          • Jedinstvo sa tajno žrtvovanim spasiteljem.

Prvistupanj:  S MAGDALENOM, Počasna straža svih  vremena  tješi i daje zadovoljštinu za sve uvrede nanesene Isusu u Njegovom božanskom Očinstvu, padajući na koljena pred Njegove noge kao djeca puna poštovanja i ljubavi, kako bi oplakivala vlastite grijehe i grijehe svoje braće.Radi se o pokajničkoj ljubavi, djetinjoj zahvalnoj ljubavi, prostrtoj pred ranjenim Isusovim Srcem.

Prava vježba se očituje u Satu Straže (zvanom također i sat Prisutnosti pred Srcem Isusovim) tijekom kojega se, posvećujući  se svojim uobičajenim poslovima, nastoji te poslove obavljati s više vjernosti, hrabrosti, bratske ljubavi i sabranosti.

Drugi stupanj: Sa svetim IVANOM, povlaštenim u ljubavi, Počasna straža (posebno duše svećenika) daje zadovoljštinu zbog napada nanesenih našem Gospodinu u njegovom božanskom Kraljevskom dostojanstvu, prinoseći Njegovom ranjenom Srcu osjećaje gorljivosti, velikodušna potpuno odana djela. To je ljubav  zadovoljštine, postojana pred Kristovim probodenim bokom, koja prihvaća Krv i Vodu što su potekli z Rane Njegova Srca, te od tog čistog prinosa, tog predragocjenog kaleža tvori oružje zadovoljštine i apostolata u korist Crkve, duša i povratka naroda pod žezlo ljubavi Isusa Krista.Vježba ovog stupnja je otajstveno i trajno prinošenje kaleža blagoslova.

Ne prinosimo  Bogu samo naša djela, riječi,  misli, poslove, radosti i boli…, koliko god bili savršeno ostvareni. Već ovaj prinos naše svakodnevice sjedinjujemo sa Isusovim Žrtvom na slavu Ocu i za spasenje svijeta. Taj predragocjeni prinos može se učiniti prema pravilima Počasne straže ili prema  jednostavnim zanosu srca.

Treći stupanj: S MARIJOM, Počasna straža (a na osobiti način duše svećenika i posvećenih osoba) tješeći Isusa Krista, Svećenika i Žrtvu zbog rana koje prima u svom Svećeništvu, sjedinjuje svoje žrtvovanje s onom trajnom žrtvom Spasitelja, postajući jedna i ista žrtva s Njim.Herojska je to ljubav koja se uspinje sve do žrtvenog oltara, koja proslavlja najuzvišeniju ljubav i koja surađuje s Njim za spasenje svijeta.Poseban zadatak predstavlja jedinstvo sa trajno žrtvovanim Spasiteljem.

Podjela u tri stupnja ne uključuje formalno razlikovanje među  članovima Straže;  ona jedino naznačuje različite prakse koje svaki član može vršiti slijedeći njezinu osobitu privlačnost.

PLODOVI ovih vježbi su uistinu  plodovi života. U prvom stupnju moli se i zadobiva veća mržnja prema grijehu, veće kajanje za vlastite krivice, nježna, djetinja Isusu zahvalna ljubav.

U drugom  stupnju stječe se više velikodušnosti, gorljivosti, odanosti Bogu i dušama, duh zadovoljštine i duševno raspoloženje svojstveno  apostolima.

U trećem stupnju dublje se uranja u duh žrtve i žrtvovanja, usko se sjedinjuje sa životom  i značajkama žrtve Isusa, našeg  Spasitelja.

SVAKODNEVNO PRIKAZIVANJE JEDNOG SATA

Duhovni pokret Počasne straže presvetog Srca Isusova se zaslugom blažene Marije od Isusa Deluil-Martiny (koja je bila i njegova prva ravnateljica) se brzo proširio po cijeloj kugli zemaljskoj. Kucala je na vrata redovničkih kuća i odatle se širila iskra. Okupljala je ljude oko Isusa u svetohraništu kako bi ga ljubili, častili i davali Mu zadovoljštinu zbog zanemarivanja i uvreda svake vrste. S  inicijativom je upoznala biskupe, a također i kardinale, koji su je podržali i predstavili u svojoj sredini. Tako je u prve tri godine u Stražu bilo uključeno već 78 biskupa, te više od 98.000 vjernika. Bila  je ustanovljena u 25 biskupija. Da Isus ne bude više nikada sam, Marija je 1873. godine osnovala družbu Kćeri Srca Isusova (klauzurne sestre posvećene klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu) i postala sestra Marija od Isusa…Papa Ivan Pavao II. ju je proglasio blaženom godine 1989.

Počasna straža se posebno proširila svugdje po svakodnevnom prikazivanju jednog sata u danu na Slavu Srca Isusova, uz vršenje svih obveza staleža kojemu osoba pripada.

„Počasna straža Srca Isusova tjera me na pomisao nasljedovati Isusa u Njegovoj ljubavi prema Ocu i čovječanstvu; potiče me da tu ljubav uprisutnjujem i činim djelatnom u vlastitom okruženju, posebno u radu u služenju najsiromašnijima… Za vrijeme mog Sata osjećam se u zajedništvu molitve sa svima; tada to postaje jedan zajednički prinos i životna snaga za moju braću i sestre, posebno za one koji proživljavaju teške trenutke.“

Bl. Maria de Jesús D-Martiny